„Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te…“ Tim riječima značajan broj mladih pratio je u subotu, 16. travnja, Isusov put „od križa do groba, od groba do neba“. Slijedeći Kristov križ, uz molitvu i pjesmu, razmišljali smo o beskrajnoj ljubavi koju nam je On poklonio svojom žrtvom.

Ići za križem ponekad je teško. Taj put zna često biti naporan,

ispresijecan raznim preprekama i obilježen osobama koje susrećemo. I mi ćemo, puno češće nego Isus, pasti i posustati. No, u toj pobožnosti Krist je s nama, vodi nas i usmjerava, pridiže nas kad padnemo. Razmišljajući o Njegovoj muci i putu do mjesta na kojem će biti raspet, razmišljamo i o svom životnom putu. Koliko smo puta pali? Koliko smo puta bili izvrgnuti poruzi i sramoti? A koliko li smo tek puta bili poput onih koji su gledali s podsmijehom kako Krist nosi teški križ? Previše. Stoga promatrajući Isusa učimo kako prepoznati vlastite križeve te kako ih nositi. Naš mladenački život često ne ostavlja dovoljno prostora za Boga, nego taj prostor zauzimaju druge, svakodnevne stvari i pogrešne osobe. Bilo mi je zato divno vidjeti svoje prijatelje koji su hrabro odlučili slijediti Krista.

Križni put je ogledalo današnjice. Kako god su osudili i raspeli Krista, tako i danas osuđuju ne samo Njega, živog Boga, već i Njegov vjerni puk i svetu Crkvu. No, znajmo kako nakon 14 postaja dolazi ona najveća od svih, Uskrs. Neka nam ova pobožnost bude poticaj za jaču vjeru u ustajanje iz životnih padova. „Uskrsli Kriste Tebi vjerujemo mi: da i naš Uskrs jednom mora svanuti! Al' znamo da za Uskrs treba trpjeti, za život nam snage daj!“                                                                                                                                                                                 Velimir Benić